Završetak ukrštanja, standardizacija i priznavanje rase El Dogo Argentino

Predsednik vrhovnog suda provincije Chubut u Patagoniji dr. Augustin Nores Martinez odlučuje da 1954. prijavi odgajivačnicu. Prvi prijavljeni i glavni priplodnjak odgajivačnice del Chubut bio je Mayoko del Chubut. Brat Antonio je i dalje mnogo više pridavao važnosti odgoju i lovu, dok je Augustin bio već tada svestan prednosti priznavanja rase od strane prvo argentinskih, a kasnije i svetske kinološke organizacije.
Nesreća ne spava, pa je 1956 u pokušaju pljačke, za vreme lova Antonio Nores Martinez ubijen. Uz tako velik udarac za porodicu i Augustin biva sprečen da se bavi uzgojem pasa. Zbog svojih političkih ubedjenja završava u zatvoru. Rasa doživljava velike probleme u godinama koje su dolazile.
Nakon izlaska iz zatvora Augustin uzima neke pse iz odgajivačnica Santa Izabel i Totoral i nastavlja odgoj i selekciju. I dalje su psi poklanjani prijateljima, a naročito onima iz Cordobe jer je prethodnih godina odgoj u postojbini DA skoro zamro. Selekcija se i dalje bazira na lovnim psima, a borbena linija na kojoj je radio Antonio nestaje iz odgoja. Vodi se ozbiljna evidencija o svakom pojedinačnom psu i o parenjima. Odgajivači po njegovom savetu pripremaju štenad za lov u gaterima, gde su morali proći surovu obuku. Formiraju se i druge odgajivačnice od kojih neke i danas postoje: de la Viena Diana, del Tumi, Las Pampas i druge.
21. maja 1964. predlaže standard rase ministarstvu poljoprivrede, tj. podkomisiji ljubitelja pasa koji biva prihvaćen sa oduševljenjem. Taj se datum i zvanično smatra momentom priznavanja Dogo Argentina kao rase.
1969. se osniva i klub Dogoa iz Cordobe čiji je počasni predsednik dr. Augustin Nores Maartinez. Te godine je bilo registrovano 18 pasa, a već 1971. neverovatnih 1500 pasa. Stvaraju se i drugi klubovi po zemlji, pa Dogo Argentino stiže na sami vrh argentinske kinologije.
Pri ocenjivanju na izložbama svi su psi morali proći više testova, a na kraju i najteži napad na vepra.
1973. F.C.I. priznaje rasu DA i od tog trenutka se počeo izlagati na izložbama po celom svetu. Za prvu titulu šampiona Argentine izborio se Taco del Totoral iako je po izgledu bio treće plasirani. Prva dva psa nisu hteli napasti vepra i zbog toga su diskvalifikovani.
Zbog ovoga mnogi odgajivači podvrgavaju svoje pse treningu kakav je zahtevao pokojni Tono. Štenad su se morala boriti od najranijeg doba sa divljom prasadi i malim pumama, pa kako su i sami rasli, rastao je i njihov protivnik. Ipak 1975. god. Argentinska kinološka federacija prihvata svetski pravilnik i ukida obaveznu proveru psa sa veprom. Ovo dovodi do velikog razjedinjavanja izmedju matičnog kluba i nacionalne federacije. Najbolji odgajivači prestaju izlagati svoje pse na Nacionalnim izložbama, što naravno najviše šteti samoj rasi.
1978. umire i Augustin Nores Martinez, ali iza sebe ostavlja 1031 štene upisano u rodovne knjige odgajivačnice del Chubut.
Uz neke naše ranije tekstove o istorijatu rase, ovo bi bio u najkraćim crtama nastanak i razvoj ove predivne rase, koja se sad već primetno zalepila za srce mnogima i sa naših prostora. Da li je to zbog toga što su plemstvo sa ovih prostora pre mnogo vekova pratili veliki i neustrašivi molosi? Pa to radi krv naših predaka u svima nam koji volimo ovu rasu! Ili nam je prosto lepo da imamo uz sebe tako umiljatog, a opet tako neustrašivog i srčanog prijatelja. Ko zna!?!
dipl. ing. Slobodan Lazić
kinološki sudija