Ponovno ćemo započeti nekoliko različitih tekstova vezanih za ovu divnu rasu. Možda i zato što se njihov broj na izložbama pasa i dalje povećava, ali i da bi potaknuli one koji već imaju Dogo da razmišljaju o poboljšanju kvalitete naših pasa i to ne samo eksterijerno nego i karakterno. Ipak neznatan broj ovih pasa stigne na izložbe, većina ostane u dvorištima i stanovima, a problemi, pre svega vezani za karakter ovih pasa, a i nas samih su nešto o čemu treba raspravljati....
U popularizaciji rase podjednako su učestvovali i Augustin i Antonio ali i ostatak porodice Martinez. Ne zanemarljiv uticaj na širenje glasina o nepobedivom psu, kao i o psu koji se ni pred čim i ni kim ne povlači raširili su po kontinentu i svi koji su ovakvog psa dobili od braće na poklon ili kupili od onih koji su ga već imali. Jako je malo onih ( i danas ) koji ostanu ravnodušni pri susretu sa ovim psima. Ipak samo odabrani vide svu lepotu Dogo Argentina u današnjici, kad već odavno ne love krupne zveri i ne koriste se u borbama pasa ( sem onih ilegalnih, koje ce nažalost verovatno postojati zauvek ).
Za momenat službenog rađanja rase Dogo Argentino uzima se 1969. godina kada se formira i prvi službeni klub ove rase, tj. Dogoa iz Cordobe. Počasni predsednik ovog kluba bio je dr. Augustin Nores Martinez. Zbog toga što su veliki ljudi tog vremena imali Dogoe koje su dobijali na poklon od porodice Martinez rasa doživljava neverovatnu popularnost i među običnim ljudima. Svi su hteli da imaju Dogoa! Klub je 1969. registrovao 18 pasa, a dve godine kasnije 1500!